Među zahvalnim klijentima privatnih detektiva nerijetko su i estradnjaci te bivši ministri i dužnosnici…

– Jednom mi je došla žena koja je htjela provjeriti vara li je suprug. Brzo smo mi to riješili, pofotkali ga „na zadnjem sjedištu auta” i sve to predočili supruzi. Ona je nakon toga, s prizvukom olakšanja izjavila da joj je sad srce na mjestu jer joj je prije tjedan dana suprug kupio novi BMW, a ona je namjeravala otputovati na godišnji s ljubavnikom pa ju je počela izjedati grižnja savjest – kaže Njegoslav Blažek iz detektivske agencije Sova.

– Njegova mi je žena odmah bila sumnjiva. Kada je prvi put došla na razgovor u agenciju, bila je toliko nervozna da je u deset minuta štiklom izgrebala laminat – dodaje Blažek.
Na koncu su detektivi ženu uhvatili u naručju muškarca s podebljim kriminalnim dosjeom. Završio je u zatvoru, ali prije nego što je klijent detektiva, za kojeg se ispostavilo da je nevin, izišao iz zatvora pa su se u međuvremenu sreli u popodnevnoj šetnji.
Kad oljuštiš sve, ostaje samo i jedino istina – pomalo je misteriozno, kako i nalikuje privatnim detektivima, započela razgovor Dina Filipović-Grgurić, prva žena privatni detektiv u Hrvatskoj, aludirajući na izjavu Herculea Poirota, detektiva iz romana Agathe Christie. Žena bez radnog vremena, pedantna i nadasve predana poslu, Filipović-Grgurić vlasnica je agencije Di-dext i jedna od četiri žene u Hrvatskoj sa značkom privatnog detektiva. Čak 11 trgovačkih društava i devet obrta te 116 osoba, koje prema podacima MUP-a obavljaju detektivsku djelatnost u Hrvatskoj, jasno daju naslutiti da je poslovna i privatna špijunaža u Hrvatsku ušla na velika vrata. Da bi otkrili tko stoji iza „curenja” poslovnih tajni ili prijevara u osiguranju, prisluškuju li ih i jesu li njihovi zaposlenici na lažnom bolovanju, ali i vara li ih bračni partner, privatne detektive podjednako angažiraju i muškarci i žene, javne osobe, ali i one javnosti sasvim nepoznata te tvrtke – domaće i strane, državne i privatne, tvrde hrvatski Sherlock Holmesi i James Bondovi. Među zahvalnim klijentima, kako doznajemo, nerijetko su i bivši ministri, estradnjaci i bivši državni dužnosnici.
– Oni dolaze k nama jednako kao što idu kod zubara i izuzetno su iskreni – komentira sa samozatajnim smiješkom Njegoslav Blažek, kriminalist sa 20 godina iskustva i vlasnik privatne detektivske agencije Sova koji je svojedobno u istrazi pomogao i bivšem ministru turizma Ivanu Heraku. No, zaziru li i danas ljudi od angažiranja privatnih detektiva i odlazi li k njima s nelagodom, u strahu za vlastitu intimu koju ponekad moraju iznijeti pred detektive?
– Danas se na privatne detektive gleda kao na psihijatre prije 25 godina. Na sve koji su tada posjećivali psihijatra društvo je automatski gledalo kao na luđake. Ako se ide k doktoru kad se slomi noga da bi stavio gips, zašto onda ne staviti gips i na slomljenu dušu? Mislim da bi bilo korisno da svatko ima nešto novca u rezervi za odvjetnika, poreznog savjetnika, liječnika i detektiva. Nikad ne znaš kada će ti zatrebati – živopisno govori Njegoslav Blažek, čija agencija u Hrvatskoj ima najdulji staž – od 1998. godine – odgovarajući na pitanje o privatnim detektivima u uredu Ministarstva zdravlja, slučaju koji je nedavno odjeknuo u javnosti, kada je ministar Varga angažirao privatne detektive da pregledaju prostorije i automobile Ministarstva u potrazi za potencijalnim prislušnim uređajima. Posao je dobila detektivska agencija PIA čiji je vlasnik iskusni kriminalist Siniša Patačko.

– Da bi se štitila materijalna imovina, postoje videonadzori i alarmi i za taj posao Ministarstva i druge institucije angažiraju privatne tvrtke. Izgovorena je riječ isto imovina i logično se nalaže pitanje o tome kako štitimo inicijalnu informaciju? – govori detektiv Siniša Patačko o važnosti informacija u kontekstu sigurnosti, a ujedno se i osvrćući na slučaj Varga, o čijim nalazima nije želio govoriti budući da je riječ o poslovnoj tajni. Niz godina ovaj vješti detektiv i diplomirani kriminalist za strane i domaće klijente radi na pitanjima poslovne sigurnosti diljem regije. Prisutnost krivotvorina na domaćem tržištu, povrede radne discipline, tehnička zaštita, prikupljanje informacija i dokaza za osiguravajuće kuće – samo su neka od pitanja kojima se bavi. Trenutačno radi na tri domaća i dva inozemna slučaja.

Iako javnost na spomen privatnih detektiva pred očima obično ima sliku avanturista koji u sivom baloneru, s cigaretom u ustima, u obližnjem grmlju dalekozorom vreba metu koju prati, svijet današnjih detektiva nije tako filmski, otkriva Patačko.

– Cijeli dan sjediti u autu i čekati da se netko pojavi ponekad i nije najuzbudljivija stvar na svijetu. Pogotovo ako je vani 30 stupnjeva – kroz smijeh govori kriminalist Siniša Patačko, koji je ujedno predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske. Zbog zadatka se nikad dosad nije kamuflirao premda, kako kaže, neće na teniske terene doći u odijelu niti će u hotel ući u trenirci, već će se nastojati što više stopiti s okolinom. Sličnog je mišljenja i detektivka Filipović-Grgurić, koju takva metoda nagna na smijeh i suviše podsjeća na seriju duhovitih filmova s Peterom Sellersom u glavnoj ulozi (Pink Panther).

– Osobno mislim, a to su i moje metode, da dobrom didaktikom, zdravim rezonom, uz pomoć klasične kriminalističke naobrazbe i s iskustvom možete kao i legendarni Hercules Poirot, Sherlock Holmes i Miss Marple doći do istine – govori Dina Filipović-Grgurić, koja ovih dana slavi deset godina postojanja Di-dext privatne agencije. Na osnivanje agencije potaknulo ju je zasićenje i želja za promjenom nakon što je više od 12 godina u turbulentnim ratnim i poratnim godinama radila na poslovima neposrednog osiguranja dvojice hrvatskih predsjednika – Franje Tuđmana i Stjepana Mesića.

Premda se razlikuju u metodama rada i viđenju problema, troje detektiva koje nam je pristalo otkriti tajne zanata slažu se u jednom – ključ detektivskog uspjeha jesu analitički um, diskrecija i nezamjetnost te intuicija, a usto i godine iskustva i profesionalizma. Njihov rad stoji nekima vrtoglavih 200 kuna po satu, kada je riječ o terenskom poslu, a cijena se i dodatno popne kada se uračunaju troškovi goriva, smještaja, carine… Ipak, zahvaljujući uspješnoj suradnji privatnih detektiva i policije njihov je rad “nagrađen” i podizanjem 50-60 optužnica godišnje. U radu im je dopušteno fotografiranje na javnom mjestu te prikupljanje informacija i podataka o kaznenim djelima koja se progone po privatnoj tužbi. Pritom u radu ne smiju ometati državna tijela, a prisluškivanje im je strogo zabranjeno.

– Jedan moj prijatelj kirurg rekao mi je da mu treba sat vremena da me nauči kako operirati slijepo crijevo, ali četiri godine za to kako riješiti komplikacije i popraviti štetu – slikovito govori Njegoslav Blažek dočaravajući kompleksnost detektivskog posla. Kao „pilot” aviona, detektiv Sove brine se da njegova agencija i dvoje detektiva lete na odgovarajućoj visini, imaju dovoljno goriva i da znaju kamo lete. Iako mu je ponekad sto upitnika nad glavom zbog problema koji ne može riješiti, Blažek navodi kako svoje klijente u tom slučaju upućuje na druge adrese ili upomoć pozove vještake, liječnike, psihologe. Osobito su osjetljivi slučajevi istraživanja obiteljskog nasilja, za koje odmah javljaju policiji i Državnom odvjetništvu. Za kriminalce i sumnjive ljude nađu načina da ne rade, objašnjava Blažek, baš zato da se ne bi doveli u opasne situacije ili doprinijeli nečijem unutarnjem obračunu. Međutim, jednom je njegov detektiv pratio mafijaša koji je kasnije i ubijen, a u cijeloj toj priči detektiva je nakratko uhitila i Državna sigurnost u Banja Luci, prisjeća se kroz smijeh Njegoslav Blažek, čija zaigrana i znatiželjna priroda neprimjetno izlazi na vidjelo za razgovora. Ipak, jedna druga opasnost čuči iza detektivskih leđa i svakodnevno na njih vreba – strah od gubitka ugleda i časti koji bi mogao završiti nepovjerenjem pa i gubitkom klijenata. Stoga ovi majstori detektivskog zanata itekako dobro paze kako ne bi kompromitirali sebe ili klijenta.

IZVOR:

https://www.vecernji.hr/vijesti/istrazujemo-varaju-li-nase-klijente-njihovi-partneri-973288

 

Leave A Comment